Burnout kao pojam dobiva sve veću pažnju i sve se češće spominje u poslovnom i privatnom svijetu.

„Pazi da ne radiš previše, inače znaš da slijedi burnout!“

„ Od toliko stresa nastavak je samo burnout!“

„Eto vidiš koliko je radio i eto ga na bolovanju – kažu da je doživio burnout!“

Ovo nije tekst o simptomima i posljedicama burnouta, sve o tome možete pročitati ovdje. Ovo je tekst koji vam može pomoći da ga spriječite.

Današnji ubrzani način života i stalna potreba za dokazivanjem povećava razinu stresa.

Što ako ne uspijemo?

Najveći nam je problem usađen od malih nogu strah od neuspjeha. Možda je problem u tome što smo šutke morali raditi i nositi se sa sve većom količinom posla koji se stavljao pred nas, a sve zato što nam je netko govorio: šuti i radi!

Sve se više osoba okreće poduzetništvu. Iako se čini idiličnim, donosi razinu stresa i obaveza na koje vas malo tko pripremi.

Iako mislite da je susjedova trava uvijek zelenija, susjed se pobrinuo da ona takva bude nakon niza promašaja: previše vode, nemicanja korova i sl.

Isto je i u poduzetništvu! Ako ga ne njegujete na ispravan način razina stresa se povećava, obuzima vas anksioznost, depresija i na kraju doživite burnout.

Život pod pritiskom neuspjeha može dovesti do sagorijevanja prije nego smo pošteno i zagrebli u poslovanje.

Ideje nam se neće roditi ako nam na vratu sjede misli da nismo dovoljno dobri i da je korak u poduzetništvo nepotreban u našem životu.

Neuspjeh i stres

Kako maknuti burnout dalje od sebe?

Normalno je da je svaki početak težak – nosi odjednom veliki broj stvari s kojima se prvi put susrećemo – PDV obrasci, praćenje financija, ulazni i izlazni računi, email marketing, društvene mreže… Svaki kotačić mora funkcionirati savršeno ako mislimo da nam poslovanje prati rast i razvoj.

No, kako se posao povećava, tako sve manje vremena imamo za administraciju. I onda kotačić više nije podmazan kako treba i počinje škripati. Knjigovodstvo nas pritišće da pošaljemo sve ulazne račune, a mi još nismo izradili ni izlazne. Zaboravili smo na putne naloge koje nismo ispunili ni obračunali od prošle godine.

Razina stresa se povećava, a mi i dalje nemamo rasta na tolikoj razini da zaposlimo osobu koja bi preuzela taj dio posla.

Tada u priču ulazi virtualni asistent. Osoba koja nije vaš zaposlenik, raspolaže vlastitom opremom i odrađuje samo one poslove koje delegirate.

Može li to stvarno biti rješenje vaših problema?

Možda ne baš svih, ali će svakako smanjiti razinu stresa i administrativni ili dio marketinškog posla će preuzeti na sebe.

Pitanje je: jeste li dovoljno hrabri uskočiti u avanturu zvanu – delegiranje?